Tehnika ksenonske rasvjete, donedavno rezervirana samo za luksuzne automobile, također se sve više koristi u popularnim modelima.
Ksenonska svjetla znače bolju vidljivost na cesti, značajno smanjenje potrošnje energije u automobilu i – što je za mnoge korisnike iznimno važno – jedinstven stil i izgled.
Tehnika ksenonske rasvjete počela se koristiti u automobilima početkom 1990 -ih. U početku su se ksenoni pojavljivali u modelima više klase, a prvi koji je opremljen ovom vrstom rasvjete bio je BMW serije 7 iz 1991. godine. Koncept korištenja prednjih svjetala s jakim, homogenim snopom svjetla za bolje osvjetljavanje ceste ispred vozila došao je u svijet automobila izravno iz … kina. Ranije su se ksenonske lampe koristile u kino projektorima.
Ksenonska svjetiljka nije tipična žarulja jer nema volframovu nit. Stoga se često naziva i svjetiljka za pražnjenje. Svjetlost se ovdje stvara kao rezultat pražnjenja u električnom luku. Luk nastaje između elektroda, okružen plemenitim plinom – ksenonom, po kojem je svjetiljka i dobila ime.
Automobilska halogena žarulja snage 55 W proizvodi više od upola manje svjetlosti od ksenonske žarulje od 35 W. Osim toga, temperatura boje ksenona – standardnih 4.200 Kelvina – vrlo je blizu temperaturi prirodne sunčeve svjetlosti za ljude. U kombinaciji s boljim kontrastom boja i jasnim odsijecanjem svjetlosnog snopa, u svjetlu ksenona možemo bolje i brže prepoznati, na primjer, pješaka na cesti, prometne znakove ili biciklista.
Još jedna prednost ksenonskih svjetiljki je njihov duži vijek trajanja (u usporedbi s halogenim žaruljama). Vrijeme rada tradicionalne halogene žarulje, na pr. Philips X-tremeVision procjenjuje se na 450 sati, a Philips LongLife EcoVision na više od 1000 sati, dok ksenonske žarulje mogu trajati do 3000 sati.
Sijalice sa pražnjenjem funkcioniraju potpuno drugačije od žarulja sa žarnom niti. Generator struje – pokretač odgovoran je za paljenje električnog luka i daljnju stabilizaciju napona u svjetiljci. Valja naglasiti da dok napon od cca. 25.000 V (pokretač daje ovaj napon), tada je u kasnijoj fazi rada žarulje 85 V dovoljno za održavanje luka.
U prvim godinama ove tehnike ksenonske svjetiljke koristile su se samo kao kratka svjetla, a dodatna halogena žarulja ugrađena je u prednje svjetlo za stvaranje dugog svjetla. S vremenom je takav sustav zamijenjen biksenonskim svjetiljkama koje se, zahvaljujući pomičnim kapcima, mogu koristiti i kao kratka i duga svjetla.
Poljski i europski prometni propisi sadrže prilično restriktivne standarde za ugradnju i uporabu ksenonskih svjetiljki. Najvažniji od njih kažu da prednja svjetla moraju biti opremljena sustavom samoniveliranja i visokotlačnim sustavom za čišćenje leća prednjih svjetala. Poanta je spriječiti rasipanje preciznog snopa ksenonske svjetlosti po prljavom sjenilu prednjih svjetala. O tome se valja sjetiti pri uvozu automobila iz, na primjer, SAD -a, gdje se takvi propisi ne primjenjuju. S druge strane, na tržištu su se pojavile ksenonske lampe koje emitiraju slabiji snop svjetlosti, do 2000 lumena (npr. Philips D5S), koje ne zahtijevaju izravnavanje ili čišćenje. To je jedan od razloga zašto je ovo rješenje postalo popularno
također u jeftinijim modelima automobila.
